Mala priča o grafitima

Fasada je u oduvijek u arhitekturi predstavljala polje komunikacije, putem koje se korisnicima javnog, spoljenjeg prostora šalje poruka. Javni prostor se na taj način definiše i određuje.

U drugoj polovini prošlog vijeka obećanja modernog doba sa sobom donose velike promjene, uključujući tehnološki napredak, potrebu za većim smještajnim kapacitetima, društvo u tranziciji se teško nosi sa nastalim promjenama, a jedan od propratnih pojava jeste i getoizacija i otuđivanje čovjeka. U ovakvim socijalnim promjenama dolazi do pojave nove umjetnosti, tzv. street art-a. U suštini, radi se o bilo kojoj umjetnosti nastaloj na javnom mjestu. Tu pored grafita spadaju i druge tehnike osim spreja, poput naljepnica, šablonskih grafita, mozaika, video projekcija, uličnih instalacija i slično. Uprkos ovoj definiciji, mišljenje javnosti je podijeljeno u smislu da li grafite smatraju umjetnošću ili vandalizmom.

Prema nekim tvrdnjama, prvi grafiti su se pojavili već na antičkim egipatskim spomenicima, a neki su očuvani na zidovima vila u Pompeji. Međutim, grafiti na kakve smo danas navikli, uglavnom se povezuju sa hip-hop kulturom, a smatra se da su nastali 60-ih godina prošlog vijeka u Nju Jorku. Neki njihovu pojavu povezuju sa studentskim protestima 1968. godine.

Riječ grafiti potiče od italijanske riječi „graffiato“, što znači izgrebano. Drugi izvor je grčka riječ „graphein“, što znači pisati. U istoriji umjetnosti pojam grafita se koristi za tehnikuumjetničkih djela koja su nastala urezivanjem (grebanjem) oblika u površinu. Takođe je poznat i pojam zgrafitne tehnike kada se grebanjem kroz jedan sloj pigmenta otkriva drugi sloj koji se nalazi ispod njega.  

Jedno od najpoznatijih imena ili potpisa u svijetu grafita je Taki 183. Nadimak Taki potiče od grčkog imena Demetrius, odnosno Demtraki, a broj 183 od kućne adrese 183rd Street. Taki je 60ih i 70ih godina prošlog vijeka radio u Nju Jorku kao dostavljač, i na mjestima koja je obilazio ostavljao je svoj potpis. Nakon što se početkom 70ih pojavio u jednom članku u Nju Jork Magazinu, izazvao je lavinu vandalizma, jer su mladi ljudi širom Amrike požurili da ostave svoj potpis na zgradama u svom okruženju.

Prethodni primjer načinje temu razloga nastanka grafita. Brojna obećanja modernizma o stvaranju boljeg društvenog poretka i kvalitetnijeg života zahvaljujući arhitekturi, nisu se ostvarivala. Umjesto toga u ogromnim stambenim kompleksima došlo je do međusobnog otuđenja ljudi, kao i njihovog udaljavanja od ostatka grada, što je dovelo do naglašavanja već postojećih socio-ekonomskih pitanja. Klasne razlike su još više došle do izražaja, a izrevoltirani mladi ljudi su se trudili da na zidovima oslikaju stvarnost koja ih okružuje. Osamdesetih godina prošlog vijeka tržište je bilo veoma orijentisano na subkulturu ulice. Rep muzika i hip-hop kultura doživljavaju pravi bum. Grafiti nisu više samo jednostavni potpisi; fontovi, abeceda i slova se usložnjavaju, značenje napisanog nije bilo razumljivo svima - Onaj koji je pismen ima moć. Grafiti predstavljaju simbol pobune i otpora (jedan od najpoznatijih primjera je Berlinski zid). Vrlo često poruka koju prenose grafiti može biti političke prirode. U posljednje vrijeme došlo je u izvijesnoj mjeri do valorizacije dekorativne i estetske vrijednosti grafita. Pa ipak uprkos tome, grafiti i dalje u većini zemalja predstavljaju neku formu vandalizma, i to je jedan od razloga zašto u grafiti umjetnici u velikoj većini ostaju anonimni. Najbolji primjer za to je i poznati britanski grafiti umjetnik Banksy, koji je svoja djela izlagao u brojnim gradovima svijeta, a čiji identitet je do danas ostao nepoznat.

Uticaj koji su grafiti ostavili je veoma raznovrstan. U posljednje vrijeme popularizaciju su doživjele video projekcije na fasadama objekata, koje nesumnjivo svoju inspiraciju crpe iz umjetnosti grafita. Primjer njihovog uticaja na arhitekturu veoma očigledno nalazimo u djelu ITN Architects "The Hive apartment" ili manje bukvalno u arhitekturi ZaheHadid. A u umjetnike inspirisane street art-om spadaju Kit Haring, Endi Vorhol, Žan Mišel Baskija i mnogi drugi. Da li grafite smatrate umjetnošću ili vandalizmom je stvar ličnog mišljenja, a moje nakon današnjeg posta mislim da možete naslutiti.