Thursday 28 November 2013

Architect superstar

Šta je mjera uspjeha u današnjem svijetu? Da li se ona mjeri godišnjim prihodom, materijalnim blagostanjem, ostvarenjem na privatnom planu, brojem godišnjih putovanja...? I da li je biti uspješan isto što i biti srećan u životu? U današnjem svijetu vladavine medijske kulture, uspijeh se često poistovjećuje sa brojem pojavljivanja u različitim medijima. Andy Warhol je još 1968. godine izjavio „In the future, everyone will be world-famous for 15 minutes.”, predvidjevši na taj način blisku budućnost XXI vijeka.

Svijet arhitekture, baš poput svijeta muzike, filma, umjetnosti i sam ima svoje superzvijezde. O životima nekih od njih snimljeni su dokumentarni filmovi, koji imaju različite teme, počev od njihove poslovne etike i pristupa stvaranju, pa do njihovih privatnih života. Slijedi spisak nekih od najpoznatijih dokumentarnih filmova o čuvenim ličnostima svijeta arhitekture.


1.       Reconversao (režiser Thom Andersen) – o životu čuvenog portugalskog arhitekte Eduarda Souta de Moure.

Vimeo trailer

2.       The world of Buckminster Fuller (režiser Robert Snyder) – o tvorcu čuvene Fullerove kupole.



3.       Frank Lloyd Wright (režiseri Ken Burns i Lynn Novick) – biografija jednog od najčuvenijih američkih arhitekata, uključujući i pojedinosti iz njegovog privatnog života.



4.       Antonio Gaudi (režiser Hiroshi Teshigahara) – se bavi jedinstvenim stvaralaštvom ovog poznatog katalanskog arhitekte, baveći se njegovom inspiracijom i asocijacijama.



5.       Maya Linn: A strong clear vision (režiser Freida Lee Mock) – film o arhitektici kineskog proijekla, koja se proslavila izgradnjom Vijetnamskog memorijalnog zida, i svim preprekama na koje je na tom putu nailazila.



6.       Rem Koolhaas: A kind of Architect (režiseri Markus Heidingsfelder i Min Tesch) – o arhitekti koji je stekao status pravog celebrity-ja van krugova svoje profesije.



7.       REM (režiser Tomas Koolhaas) – film o čuvenom arhitekti, koji je snimio njegov sin Tomas i o odnosu otac – sin.

Zvanična stranica


8.       Philip Johnson: Diary of an eccentric architect (režiser Barbara Wolf) – prati čuvenog arhitektu u njegovom procesu stvaranja.



9.       How much does your building weigh, Mr Foster? (režiseri Carlos Carcas i Norberto Lopez Amado) – o inspiraciji i preispitivanjima arhitekte koji konstantno izaziva postavke sistema.



10.   Infinite space: The architecture of John Lautner (režiser Murray Grigor) – o arhitekturi umjetnika koji se trudio da stvori arhitekturu koja nema početka ni kraja.



11.   American masters: Sketches of Frank Gehry (režiser Sydney Pollack) – čuveni režiser je napravio film o prijatelju i poznatom američkom arhitekti.




12.   Visual acoustics (režiser Eric Bricker) – dokumentarac o poznatom arhitekti Juliusu Shulmanu, u filmu se, između ostalih, pojavljuju Tom Ford, Dustin Hoffman, Frank Gehry i drugi.



13.   My architect (režiser Nathaniel Kahn) – još jedna priča koja prati sinovljevu priču o ocu arhitekti, Louisu Kahnu, o njegovom dvostrukom privatnom životu i nespornom talentu.



14.   Architects Herzog and deMeuron: The alchemy of building & Tate Modern (režiser Beat Kuerf) – o poznatom švajcarskom arhitektonskom dvojcu.

Trailer

15.   Loos Ornamental (režiser Heinz Emigholz) – prikazuje neka od najznačajnijih djela Adolfa Loosa.

O filmu

16.   Schindlers Häuser (režiser Heinz Emigholz) – o poznatom austrijskom arhitekti Rudolfu Schindleru.

O filmu
17.   First person singular: I.M.Pei (režiser Peter Rosen) – film je propraćen monologom arhitekte koji se bavi inpiracijom iza nekih od njegovih najznačajnijih ostvarenja

Trailer na vimeo

Saturday 9 November 2013

Razglednice sa Kozare





















Kozara je proglašena nacionalnim parkom 1967. godine. Omeđena je rijekama Unom, Sanom, Savom i Vrbasom. Najviši vrh Kozare je Lisina (978 m), a ostali Rudine (910 m) i Mrakovica (806 m). Sjeveroistočno je povezana sa Prosarom. „Zelena krajiška ljepotica“ obiluje gustim šumama, raskošnim proplancima i izvorima vode.
Kozara je svoj epitet legende stekla u Drugom svjetskom ratu i narodno oslobodilačkoj borbi. Spomenici NOB-a se nalaze na širem području, a najznačajniji je memorijalni kompleks na Mrakovici. Oni su svjedoci prošlosti, kolektivnih uspomena i sjećanja jednog naroda. Asocijacija na herojstvo i socijalistički period istorije.
O duhu naroda sa Kozare i njegovim običajima najviše se može naučiti i saznati iz narodne umjetnosti i folklora. U bivšoj Jugoslaviji nije bilo prostora na kojem se nije znalo za čuveno Kozaračko kolo. Oslobađajući nove krajeve, partizani su ga nosili sa sobom, a ono je predstavljalo simbol jedinstva i slobode naroda. Igralo se na raznim skupovima, zborovima, svadbama, slavama i drugim veseljima. Tradicionalna pjesma potkozarskog kraja je ojkača. Radi se o deseteračkoj pjesmi iz dva stiha, koji je u drugim krajevima poznat kao bećarac. Specifičan je po otegnutom i dugom pjevanju „oj“. Iako veoma često sa duhovitim sadržajem, pjevanje ojkače ostavlja utisak melanholičnog i tužnog raspoloženja. Ova razlika je naročito uočljiva ukoliko se ojkača uporedi sa bećarcem iz Banata, Srema, Bačke i Slavonije. Na ovu razliku je najvjerovatnije uticala i sama geografska morfologija terena. Bajkoliko brdsko okruženje nije nadjačalo osjećanje sjete koje proizlazi iz materijalno siromašnijeg života koji prati život brđanina. Udaljene komšije su se u ranijim vijekovima vjerovatno ojkanjem dozivali sa susjednih obronaka. Fenomen ojkanja u tradicionalnoj muzici bi svoju sličnost mogao pronaći u jodlovanju. Kratki deseterački stihovi teško da se mogu uporediti sa japanskim haikuom, ali imaju svojih draži.


„Uvenulo lišće jošikovo
Gdje sam s tobom, mala, ašikov'o“

„Selo moje, selom se ne zvalo,
Ti si mene u barabe dalo.“

„Mili bože, koja li je jača,
Šljivovica ili grozdovača?“

„Mene moji 'oće da ožene,
Curu prose, ne pitaju mene,
Curu prose, sakupljaju svate,
Ja je nisam ni vidio, brate.“

„Mala moja 'oće govedima
-Kod ovaca nema poljubaca.“

„Alaj volim ljubiti djevojke
Koje nose kose na uvojke“

„Oj Grmeču, primakni se 'vamo
Da u tebi duga nac'jepamo.“

„Moštanice, vodo plemenita,
Ko te pije, taj bolestan nije.“ 




Monday 4 November 2013

Jesen u mom kraju

Povratak u školske klupe u septembru značio je i tradicionalno pisanje sastava pod nazivom „Jesen u mom kraju“. Iako sam odrasla u seoskom kraju, okružena idiličnom prirodom, nikad mi nije polazilo za rukom da budem na visini zadatka i da tu ljepotu pretočim u pisanu riječ. Pa tako ni sad. 

Zato puštam fotografijama i  Desanki da kažu svoje...

























Vesela jesen

Bela sviću oktobarska jutra:
Po zemlji more srme razlilo se.
Danas se šuma bezbrižno veseli,
Svejedno što će umreti već sutra,
Svejedno što su pale ledene rose.

Svejedno što su pale prve slane,
Još šuma seća se pesme ludog drozda,
Još danas staze su letom zavejane;
Pevaju požutele dubrave bukava
I zru na suncu kao grozd do grozda.

Još bezbroj buktinja i plamenova
Gori na šumskom raskršću svakom,
Još barjak u ruci topole nose
Kao da dolaze iz svatova,
I mašu izdaleka radosno šakom.

Još po stazama vino se sipa,
I s krune hrastova zlato mrvi,
U rupcu šarenom još ide lipa,
Još ludo s brestom se grli divlja loza
Na dlanu noseći srce puno krvi.


Desanka Maksimović