Monday, 7 October 2013

Mala priča o grafitima







































Fasada je u oduvijek u arhitekturi predstavljala polje komunikacije, putem koje se korisnicima javnog, spoljenjeg prostora šalje poruka. Javni prostor se na taj način definiše i određuje.

U drugoj polovini prošlog vijeka obećanja modernog doba sa sobom donose velike promjene, uključujući tehnološki napredak, potrebu za većim smještajnim kapacitetima, društvo u tranziciji se teško nosi sa nastalim promjenama, a jedan od propratnih pojava jeste i getoizacija i otuđivanje čovjeka. U ovakvim socijalnim promjenama dolazi do pojave nove umjetnosti, tzv. street art-a. U suštini, radi se o bilo kojoj umjetnosti nastaloj na javnom mjestu. Tu pored grafita spadaju i druge tehnike osim spreja, poput naljepnica, šablonskih grafita, mozaika, video projekcija, uličnih instalacija i slično. Uprkos ovoj definiciji, mišljenje javnosti je podijeljeno u smislu da li grafite smatraju umjetnošću ili vandalizmom.

Prema nekim tvrdnjama, prvi grafiti su se pojavili već na antičkim egipatskim spomenicima, a neki su očuvani na zidovima vila u Pompeji. Međutim, grafiti na kakve smo danas navikli, uglavnom se povezuju sa hip-hop kulturom, a smatra se da su nastali 60-ih godina prošlog vijeka u Nju Jorku. Neki njihovu pojavu povezuju sa studentskim protestima 1968. godine.

Riječ grafiti potiče od italijanske riječi „graffiato“, što znači izgrebano. Drugi izvor je grčka riječ „graphein“, što znači pisati. U istoriji umjetnosti pojam grafita se koristi za tehnikuumjetničkih djela koja su nastala urezivanjem (grebanjem) oblika u površinu. Takođe je poznat i pojam zgrafitne tehnike kada se grebanjem kroz jedan sloj pigmenta otkriva drugi sloj koji se nalazi ispod njega.  

Jedno od najpoznatijih imena ili potpisa u svijetu grafita je Taki 183. Nadimak Taki potiče od grčkog imena Demetrius, odnosno Demtraki, a broj 183 od kućne adrese 183rd Street. Taki je 60ih i 70ih godina prošlog vijeka radio u Nju Jorku kao dostavljač, i na mjestima koja je obilazio ostavljao je svoj potpis. Nakon što se početkom 70ih pojavio u jednom članku u Nju Jork Magazinu, izazvao je lavinu vandalizma, jer su mladi ljudi širom Amrike požurili da ostave svoj potpis na zgradama u svom okruženju.

Prethodni primjer načinje temu razloga nastanka grafita. Brojna obećanja modernizma o stvaranju boljeg društvenog poretka i kvalitetnijeg života zahvaljujući arhitekturi, nisu se ostvarivala. Umjesto toga u ogromnim stambenim kompleksima došlo je do međusobnog otuđenja ljudi, kao i njihovog udaljavanja od ostatka grada, što je dovelo do naglašavanja već postojećih socio-ekonomskih pitanja. Klasne razlike su još više došle do izražaja, a izrevoltirani mladi ljudi su se trudili da na zidovima oslikaju stvarnost koja ih okružuje. Osamdesetih godina prošlog vijeka tržište je bilo veoma orijentisano na subkulturu ulice. Rep muzika i hip-hop kultura doživljavaju pravi bum. Grafiti nisu više samo jednostavni potpisi; fontovi, abeceda i slova se usložnjavaju, značenje napisanog nije bilo razumljivo svima - Onaj koji je pismen ima moć. Grafiti predstavljaju simbol pobune i otpora (jedan od najpoznatijih primjera je Berlinski zid). Vrlo često poruka koju prenose grafiti može biti političke prirode. U posljednje vrijeme došlo je u izvijesnoj mjeri do valorizacije dekorativne i estetske vrijednosti grafita. Pa ipak uprkos tome, grafiti i dalje u većini zemalja predstavljaju neku formu vandalizma, i to je jedan od razloga zašto u grafiti umjetnici u velikoj većini ostaju anonimni. Najbolji primjer za to je i poznati britanski grafiti umjetnik Banksy, koji je svoja djela izlagao u brojnim gradovima svijeta, a čiji identitet je do danas ostao nepoznat.

Uticaj koji su grafiti ostavili je veoma raznovrstan. U posljednje vrijeme popularizaciju su doživjele video projekcije na fasadama objekata, koje nesumnjivo svoju inspiraciju crpe iz umjetnosti grafita. Primjer njihovog uticaja na arhitekturu veoma očigledno nalazimo u djelu ITN Architects "The Hive apartment" ili manje bukvalno u arhitekturi ZaheHadidA u umjetnike inspirisane street art-om spadaju Kit Haring, Endi Vorhol, Žan Mišel Baskija i mnogi drugi. Da li grafite smatrate umjetnošću ili vandalizmom je stvar ličnog mišljenja, a moje nakon današnjeg posta mislim da možete naslutiti.

Friday, 4 October 2013

MFO park



















Osjećaj prave urbane džungle, u Cirihu se može iskusiti posjetom dijela grada pod nazivom Oerlikon i MFO parka, čiji su autori članovi arhitektonskog biroa Burkhard+Partner, te pejzažni arhitekta Raderšal. Sam naziv potiče od skraćenice za objekat koji se nekad nalazio na tom mjestu - MaschinenFabrik Oerlikon. Radi se dakle o nešto novijem pristupu korištenju braunfild zemljišta lociranog u užem gradskom tkivu i oblikovanju gradskog parka, gdje se prostor koristi i vertikalno. Šest etaža otvorenog prostora omogućavaju posjetiocima da istraže prostor i uživaju u njemu na nov način. Park se, između ostalog, koristi za povremene projekcije filmova, koncerte i kao pozorište na otvorenom. Čelična konstrukcija gradi transparentni prostor kojem posjetioci pristupaju putem stepeništa. Lođe i konzolni vidikovci sa prostorima za sunčanje i klupama raspoređeni su na različitim nivoima. Još jedna od zanimljivosti jeste i ta što je visoko rastinje u potpunosti zamijenjeno puzavicama i lozama koje se zategnutim čeličnim užadima penju u visine.

The feeling of a real urban jungle in Zurich can be experienced by visiting the part of town under the name Oerlikon and MFO Park, designed by members of the architectural bureau Burkhard + Partner, and landscape architect Raderschall. The name itself comes from the abbreviation for the building that once stood on this spot - Maschinenfabrik Oerlikon. It is more recent approach to using brownfield land  located in the urban city fabric, and the formation of a public park, where the space is used vertically. Six floors of open space allows visitors to explore the area and enjoy it in a new way. Park is, among other things, used for occasional film screenings, concerts as well as outdoor theaters. Steel structure makes transparent space where visitors access via stairs. Cantilevered balconies and viewpoints along with areas for sunbathing and benches are arranged at different levels. Another interesting thing is that high greens are completely replaced with creepers and vines that are climbing the heights along tensioned steel cables.