Kozara je proglašena nacionalnim parkom 1967. godine. Omeđena je rijekama Unom, Sanom, Savom i Vrbasom. Najviši vrh Kozare je Lisina (978 m), a ostali Rudine (910 m) i Mrakovica (806 m). Sjeveroistočno je povezana sa Prosarom. „Zelena krajiška ljepotica“ obiluje gustim šumama, raskošnim proplancima i izvorima vode.
Kozara je svoj epitet legende stekla u Drugom svjetskom ratu i narodno oslobodilačkoj borbi. Spomenici NOB-a se nalaze na širem području, a najznačajniji je memorijalni kompleks na Mrakovici. Oni su svjedoci prošlosti, kolektivnih uspomena i sjećanja jednog naroda. Asocijacija na herojstvo i socijalistički period istorije.
O duhu naroda sa Kozare i njegovim običajima najviše se može naučiti i saznati iz narodne umjetnosti i folklora. U bivšoj Jugoslaviji nije bilo prostora na kojem se nije znalo za čuveno Kozaračko kolo. Oslobađajući nove krajeve, partizani su ga nosili sa sobom, a ono je predstavljalo simbol jedinstva i slobode naroda. Igralo se na raznim skupovima, zborovima, svadbama, slavama i drugim veseljima. Tradicionalna pjesma potkozarskog kraja je ojkača. Radi se o deseteračkoj pjesmi iz dva stiha, koji je u drugim krajevima poznat kao bećarac. Specifičan je po otegnutom i dugom pjevanju „oj“. Iako veoma često sa duhovitim sadržajem, pjevanje ojkače ostavlja utisak melanholičnog i tužnog raspoloženja. Ova razlika je naročito uočljiva ukoliko se ojkača uporedi sa bećarcem iz Banata, Srema, Bačke i Slavonije. Na ovu razliku je najvjerovatnije uticala i sama geografska morfologija terena. Bajkoliko brdsko okruženje nije nadjačalo osjećanje sjete koje proizlazi iz materijalno siromašnijeg života koji prati život brđanina. Udaljene komšije su se u ranijim vijekovima vjerovatno ojkanjem dozivali sa susjednih obronaka. Fenomen ojkanja u tradicionalnoj muzici bi svoju sličnost mogao pronaći u jodlovanju. Kratki deseterački stihovi teško da se mogu uporediti sa japanskim haikuom, ali imaju svojih draži.
„Uvenulo lišće jošikovo
Gdje sam s tobom, mala, ašikov'o“
„Selo moje, selom se ne zvalo,
Ti si mene u barabe dalo.“
„Mili bože, koja li je jača,
Šljivovica ili grozdovača?“
„Mene moji 'oće da ožene,
Curu prose, ne pitaju mene,
Curu prose, sakupljaju svate,
Ja je nisam ni vidio, brate.“
„Mala moja 'oće govedima
-Kod ovaca nema poljubaca.“
„Alaj volim ljubiti djevojke
Koje nose kose na uvojke“
„Oj Grmeču, primakni se 'vamo
Da u tebi duga nac'jepamo.“
„Moštanice, vodo plemenita,
Ko te pije, taj bolestan nije.“
+of+IMG_0421.jpg)
